петак, 27. мај 2011.

Gabrovačka reka, mitska sveta reka fizista i marginalista

Gabrovačka

Alfa: Sveta Mapa Gabrovačke

Alfa: Skok

Sigma i Alfa na ušću

четвртак, 26. мај 2011.

NOVI MITSKI PREDELI


- mape i kolaži -
  
Kartografi

Stevan Bošnjak
Zoran Pešić Sigma
Goran Stanković
  
Galerija "MS"
1.12.1993. - 28.12.1993.
Niš

Stevan Bošnjak
1. Operacija Tron, 1992-93.
2. Lutanja Melani Hea - mapa pod ujedom, 1993.
3. Rozenovi mostovi - tranzitne staze, 1986.
4. Dvoprsto drvo u senkama aveti, 1993.
5. Nevina Gabrovačka, 1982.
6. Tražim je po rubovima - okno, 1989.
7. Ostrvo kosmodrom - olujne vode, 1987.
8. CL Yozbrahin posed - glava zmaja, 1987.
9. Onodrim
10. Onirička mapa Galaktičke Federacije po Utnapištimu Ja Degardu Ja Osemberu, 1982.
11. Magijsko pismo, 1985.
12. Plejade, 1986.
13. Dijaspora, 1984.
14. Imperijalna karta Galaktike, 1984.
15. Hagerijan duše lica, 1988.
  
Zoran Pešić Sigma
1. Sveta zemlja marginalista
2. A bout de souffle
3. Žetva vetra
4. Za mirnu noć
5. Jin
6. Drvo saznanja posle progona Adama i Eve
7. Idealno ostrvo za Robinzona
8. Why we crave horror movies
9. Krajnji potok
10. Prelivanje svetova
11. Mesečevo ostrvo
12. Putovanje forme
13. Legende o Langadinu
14. Mandala približavanja Haosu
15. Ikona Svetog Anarhisija Peščarskog Kartografa

Goran Stanković

1. Mapa sveta I, 1993.
2. Mapa sveta II, 1993.
3. Sredozemlje, 1993.
4. Tri gracije po Botičeliju, 1993.
5. Kosmička odiseja, 1993.
6. Zlatni zec, 1993.
7. Čudnovati, predivni susret u vakuumu uz pogled ushićenog violiniste, 1992.
8. Mrtva priroda sa užasnim prizorom, 1993.
9. Dvojnici, 1993.
10. Sveti krst, 1993.
11. Heroj, 1990.
12. Žudnja za jaguarom, 1993.
13. Duboko! Tiho! Mračno! Sporo!, 1992.
14. Razlistavanje, 1993.
15. Drugi svet, 1989.
16. Ushićenje na njihovim licima, 1992.
17. Kosmički susreti, 1992.
18. Beskrajni san, 1993.
19. Stvaranje, 1993.


NOVI MITSKI PREDELI

Projekt
Konstrukcija marginalističkih predela.

Tehnika
Iscrtavanje idealnih svetova u rupama stvarnosnog, kolažiranje stvarnosnog u paralelne svetove, sučeljavanje velikih pejzažnih masa (vidi Ep o zagađenosti Gabrovačke reke, Književnost masa: Iz šavova sudara masa vrca književnost, čija je snaga upravna snazi sučeljenja masa...), brisanje oblika realnosti sve do marginalističke podloge univerzuma.

Cilj
Višerodan: Doći do kraja. Staviti koordinate Vremena u centar Srca i obojiti ih Umilnim Osećanjima. Odložiti druge ciljeve za Bolja Vremena. Osetiti blagost jesenjeg sunca na licu kroz velika stakla galerijskih prozora. Prodati eksponate kao Nove Ikone. (Podcilj: Od para tako stečenih izgraditi Daleke Vrtove u kojima žive Vrhunski Učitelji Marginalizma) I tako dalje.

Smisao
Veliko Blagorodno Uviđanje: Novi Anđeli, Novi Raj, Novi Pakao, Novo Čistilište, Nove kreature, Nova Geografija, Novi Čovek, Stari Uporno-Nevidljivi-Najnevidljiviji-među-nama Bog, Pusta Ostrva, Cvat Trešnje u Bezdanu, Lukavo primicanje Kosmičkog Ushita.

Definicija Marginalističkog predela
Oblast u kojoj se razliva Glavni Istorijski Tok na Rukavce Ličnih Istorija, Periferne vrtloge Neimenovanih Strasti, Jezera Bajki, Basni i Mutnih Priča.

Osnovni zakon projekcije
Svet koji je Jedan i Totalitarno Jedinstven holografski se mora razbiti na Raznorodne Individualne Utopije Jedinstvenog Jednog Jestestvenog Slobodnog Sveta.

Nada
Da će se to desiti Vrlo Brzo.

Sigma: Putovanje forme, kolaž

Alfa: CL Yozbrahin posed - glava zmaja, mapa 


Omega: Mrtva priroda sa užasnim prizorom, kolaž 


среда, 25. мај 2011.

Fizička knjiga


SADRŽAJ

UVOD

Miljurko Vukadinović PRVO UVOĐENJE: SIGNALIZAM - KLOKOTRIZAM - FIZIZAM: PRO ET CONTRA...3
Miljurko Vukadinović Drugo uvođenje: RASUTI STAVOVI...8
Miljurko Vukadinović Dodatak za uvodni tekst... 10

IZBOR TEKSTOVA

Stevan Bošnjak, Goran Stanković, Zoran Pešić Sigma FIZISTIČKI MANIFEST...15
SKOK PADOBRANCA S MOTKOM DRUGI SKOK
Stevan Bošnjak HRIZALIDI - PRIRAST STVARI U MOJIM PODSTANARSKIM STANOVIMA...23
Goran Stanković INVENTAR OČAJA...28
Zoran Živković Maestro CIGANSKI BOG I BATINA...31
Ivan Cvetanović DEBILNI BRAT PLAVE ŠANKERICE...34
Zoran Pešić Sigma ĐUBRE...37
Stevan Bošnjak, Goran Stanković, Zoran Pešić Sigma EP O ZAGAĐENjU GABROVAČKE REKE....40
Stevan Bošnjak Alfa, Zoran Pešić Sigma, Goran Stanković Omega
 HRONIKE O HLOYGEU...59
Goran Stanković, Zoran Pešić Sigma, Stevan Bošnjak
TERRA MARGINALIS (Realna utopija)...107


FANZINI, PLAKATI, AKCIJE...

Kartografi: Stevan Bošnjak Zoran Pešić Sigma Goran Stanković
NOVI MITSKI PREDELI -mape i kolaži - ...165
FOTOGRAFIJE, MAPE, KOLAŽI...169
Stevan Bošnjak TEZE O VANZEMALJSKOM ŽIVOTU I EKSTRATERESTRIALNIM CIVILIZACIJAMA...181
Stevan Bošnjak SIDA I PRIRODNA SELEKCIJA...185

RUKAVAC ZA NEPREDVIĐENO

KLUB NAUČNE FANTASTIKE LIRA
Zoran Pešić Sigma TRI PARSEKA DO GRAVITACIJE...191
Stevan Bošnjak, Goran Stanković i Zoran Pešić Sigma SF SVETOVI: KONSTRUKCIJA I  VEROVATNOĆA...196
DRUŠTVO PRIJATELJA TASMANIJE I NOVOG ZELANDA...202
RIVENDAL
MARGINALISTIČKE skulpture nisu koncepti već fizičko
 prisustvo!..204
KATALOG SITUACIJA ...205
Z. P. Sigma MARGINALISTIČKI PUTOPIS IZ NOVOG SADA...206
DEKLARACIJA...208
NOVOGODIŠNJA POSLANICA...209
Zoran Pešić Sigma, Goran Stanković, Stevan Bošnjak
NACRT EKUMENSKOG USTAVA....210

IDUĆI (G)REDOM

UNATRAG GLED - hronologija fizizma -...214

ODJECI

Bogdan Tirnanić ODISEJA U SVEMIRU: 1982...216
Dragoslava Dević JEDAN NOVI "IZAM"...217
Dragoslava Dević MLADA PESNIČKA JESEN...217
Bojan Jovanović POTREBA ZA POEZIJOM...218
Zoran Živković RECENZIJA...219
Slobodan Vladušić MARGINALAC ILI MARGINALISTA?...220
Ilija Bakić NEOSTVARENI IDEAL HUMANISTA...223
Sr|an V. Tešin   O EKOLOGIJI, KOLUMBU I MARKU POLU...225
Zoran Ćirić SVE ŠTO STE ŽELELI DA SAZNATE O POEZIJI  (A NISTE SE USUDILI DA PITATE)...227
Aleksandar Bošković OD RATOVA IZDAVAČA DO RATOVA ZVEZDA...228
Luka Salapura SEDAM GODINA OD  OBNARODOVANJA  FIZISTIČKOG MANIFESTA...228

INTERVJUI

Maja Prvulović NOVI PRAVAC: FIZIZAM MALOGRAĐANIN U OBRADI...230
Velibor Petković PISANJE KAO DISANJE...233
Branislav Miltojević DVOSTRUKO PREDSTAVLJANJE
 JAVNOSTI...234
Branislav Miltojević NOVI MITSKI PREDELI...236

AKTERI I SAPUTNICI

Miljurko Gradinački AKTERI...239
STEVAN BOŠNJAK...240
GORAN STANKOVIĆ...241
ZORAN PEŠIĆ SIGMA...243
Miljurko Gradinački SAPUTNICI I KAKO IH STEĆI...244
Slaviša Nikolin Živković RECENZIJA KNJIGE "HRONIKE O
 HLOYGEU"...246
Ivan Cvetanović SAPUTNIK U FIZIZMU...248
Marina Vukašinović PARMENIDOVA STRELA...251

ANKETA (Gde i kuda sa fizizmom)

Stevan Bošnjak FIZIZAM KAO POSLEDNJA FAZA MONADE...253
Goran Stanković GDE I KUDA SA FIZIZMOM?...254
Zoran Pešić Sigma FRAGMENTI MANIFESTNOG DISKURSA...255

Beleška o  autoru...261

Knjiga objavljena 2007 povodom 25 godina postojanja Fizizma
Priredio Miljurko Vukadinović
Izdavač Zograf, Niš
Štampa Sven, Niš
ISBN 978-86-7578-190-5
Tiraž 300


Korice Fizičke knjige





уторак, 24. мај 2011.

FIZISTIČKI MANIFEST


1.

     Fizizam je poetski pokret velike sinteze Sada, Ovde i Jeste, koji se obraća Sadašnjosti kao svom jedinom estetskom kriterijumu i jedinom izvoru istine!
     Fizistička poezija je rođena kao bunt protiv nemoćne, ishlapele intelektualističke i metafizičke poezije, nerazumljive i apstraktne do bezizražajnosti, protiv poezije koja je bez ikakve komunikacijske i samokomunikacijske vrednosti.
     Fizistička poezija je ujedno i bunt protiv suvoparno formalističkog duha savremenog intelektualca, kao i protiv scijentističke rascepkanosti i specijalizovanosti duha modernog čoveka.
     Fizistička poezija, međutim, nema ni ciljeve dosezanja Apsoluta i Najvišeg, jer svet je isuviše složen, raznovrstan i sadržajan da bi u njemu bilo vredno posezati za imaginarnim božanstvima. Jedino moguć i jedini pravi cilj fizističke poezije je Istina, ali ne metafizička, apstraktna istina, već iskrena ljudska Istina.
     Fizizam ne interesuju svetovi koje neko zamišlja i želi. On peva o svetovima jestestvenim - onima koji jesu. Poezija fizisa Jeste za svet koji Jeste. Ona peva o cenama na pijaci, o redovima za hleb, o istanjenim porodičnim buyetima, o očaju podstanara, peva o neurednoj fioci jednog dana kada je gradom vitlao vetar, peva o suncu koje izaziva opekotine, peva o teoriji relativnosti i kvantnim skokovima elektrona, peva o polnom odnosu dok na televiziji obaveštaju o rastu cena struje, peva o trulom paradajzu i napuštenim poljima - ne o vrednim - srceparateljski - dobrim ratarima, peva o susretu u jedno veče i podizanju suknje - iz kog sve proističe /ne iz čežnjivih pogleda kako su nas učili/, peva o kiši, o nuklearnim centralama, o đubretu, o smogu, o ratu /ali ne o istorijskom, već o ljudskom, psihološkom ratu/, ona peva o svemu što Jeste, bez lažne želje da se ikome i ičemu /pa ma to bili Sunce i Vasiona/ dodvori. Ona ne želi da bude više JESTE od samog veličanstvenog JESTE.
     Fizistička poezija i fizisti pevaju ono što im je na volju, pevaju o svetu i za svet kome treba istinom uprljati bela dvolična, trolična, petolična, en-tolična malograđanska lica /istina je TU, nju ne treba ispirati kao zlato iz rečnog nanosa, ona je i na ĐUBRIŠTU svake ulice OVOG SVETA/.
     Metafizička poezija je negovala UPROSEČENOG MALOGRAĐANINA. Ona mu je govorila Buji Paji, Buji Paji... To je sramno. Fizistička poezija i fizisti bacaju mu vlastiti kal u lice i lome okove dvostrukog morala.
     Fizistička poezija je odraz stvarnosti u traženju istine, i ona je onoliko istina koliko je istina prepoznatljiva /u datom na svetu/. Ona kaže: ne lažite kako TRAŽITE istinu, ne lažite kako je do istine TEŠKO DOĆI, ne lažite jer VI NE TRAŽITE DA NAĐETE! VI MOŽETE, ALI NEĆETE!
     Fizizam negira sve oblike malograđanštine, traženjem istine kao pravog stanja stvari i događaja u mikro i makro kosmosu (kako na trotoarima grada, tako i u dubinama Vasione).
Fizizam zna da je čovečanstvu, u svoj dosadašnjoj istoriji, ISTINA uvek bila dostupna, ali je ono NIJE HTELO SPOZNATI /NE DA NIJE MOGLO/. Međutim, u svoj dosadašnjoj istoriji čovečanstva ISTINA nije bila identična OPSTANKU. Danas to JESTE! Neistina se identifikuje sa UNIŠTENjEM /razaranjem civilizacije u novom svetskom ratu/.
     Fizizam zna da su poslednje decenije dvadesetog veka, kraj drugog milenijuma, prekretnica evolucije čovečanstva. U čoveku i čovečanstvu došlo je do polarizacije suprotnosti do krajnjih granica /psihičkih i socijalnih/. Dva su puta kojima se može dalje krenuti i oba vode revolucijskim skokovima svesti: jedan - RUŠILAČKI, KONFLIKTNI kog kruniše atomski rat i sveopšte uništenje civilizacije, i drugi - HUMANITARNI, DEMOKRATSKI, kog kruniše ujedinjenje civilizacije i individualna dobrobit i blagostanje.
     Fizizam sluti /ali ne metafizičkom Slutnjom, već slutnjom koja proističe iz obilja činjenica i dokaza svakodnevice, slutnjom kojoj je koren u JESTE, slutnjom koja je plod realnog očekivanja, a ne apokaliptična vizija samozvanih proroka/, dakle, on sluti i plaši se atomskog rata kao finalne tvorevine mikro i makro konflikata i trauma na svim socijalnim i psihičkim nivoima. Kao reakcija na taj stav, fizizam peva o atomskom ratu - UPOZORAVA!
     Fizizam odbacuje ljudsko delanje u kome reči stoje iza reči /tajni višak značenja koji je moćno oružje odljuđivanja i prirasta malograđanštine/, varka iza reči, varka iza varke. Fizizam zahteva da ISTINA bude ISTINA u svoj punoći i vidljivosti. Fizizam ne trpi laž, dvostruko značenje, glazuru, snishodljivo smeškanje. On jednom rečju odbacuje dvostruki moral iskazan sloganom:
     JEDNO MISLITI - DRUGO GOVORITI - TREĆE RADITI.
     Fizizam smatra da je danas vreme za divlju, šibajuću poeziju, poeziju koja će ljudima pružiti sliku pravog stanja stvari:
     a) Put smrti i uništenja kojim čovečanstvo, kako sada stvari stoje, neumitno ide.
     b) Epizodnost njegove pojave u nemerljivom Prostoru i Vremenu Vasione.
     c) Da čovek - čovečanstvo, nikom do SAMOM SEBI I ZA SEBE, nije odgovoran za svoje /ovakvo ili onakvo/ ponašanje, dela i odluke. Prema tome on svoju ODGOVORNOST za vlastitu egzistenciju i esenciju NI SA KIM /nema bogova/ ne može podeliti.
     Fizistička istina je trnovita, ona probada ogrubela građanska srca, fizizam pretače istinu u ujedajuće krike, u gorku muziku koja budi ljude iz ušećerenog, sentimentalnog sna i baca ga na užareni asfalt gradske otuđenosti, baca ga u VRTLOG PLANETARNOG SUKOBA. Fizizam daje istinu kao injekciju protiv ravnodušnosti svetske malograđanštine.
     /Izvršiti analizu sledećeg primera: 6. avgusta 1945. u paklu A-bombe nestala je Hirošima. Avgusta meseca 1981. donosi se odluka o proizvodnji neutronske bombe koja: "UNIŠTAVA ŽIVA BIĆA A POŠTEĐUJE MATERIJALNE OBJEKTE od razaranja..." Ovo je za smejanje, plakanje, ujedanje i udaranje nogama ujedno. Tipičan obrazac mišljenja koji nas gura u PAKAO./
     Dakle, svi vi poštovani: Fizistička poezija i oni koji je slede pišući je i čitajući, NE SANjA O SVETU - ONA GA VARI! Ona je jednostavna. Ona želi da uhvati, spozna i razume OVO VELIKO VREME U KOME SE SVE SUDBINE ODREĐUJU, a da nažalost mnogi toga nisu, ili ne žele biti svesni.
     Ona razobličuje ovaj MAGIČNI MIG zadnjih desetleća dvadesetog veka, sa svim njegovim nadama i strahovima. Ona kaže: DOSTA je šarenih laža i konfetica obećane budućnosti. Dajte da vidimo šta se može učiniti sa ovim kršem sadašnjosti. Ona kaže: Ljudi!!! Ona vapi: ljudi, ne maštajte, već delajte, ali delajte brzo jer nema mnogo vremena. Po tome je ona imperativna.
     SPASITE MIR U IME ČOVEKA, SPASITE ČOVEKA MIROM!
     Fizistička poezija odbacuje sve ograde da bi mogla sručiti istinu čoveku - čovečanstvu u lice, u telo, u dušu, u dela. Ali ona se ne iscrpljuje idejom mira, ona ga nadilazi kao što fizis nadilazi socijalne tvorevine. Sloboda i mir su njeno HUMANISTIČKO JEZGRO, ali ništa više i ništa bolje od toga.
Fizistička poezija je sve što JESTE. Ona je onoliko više od metafizike koliko je JESTE više od MOŽDA, koliko je DANAS više od SUTRA i JUČE, koliko je ISTINA više od SLUTNjI i NAGAĐANjA.

2.

     Fizistička poezija NIJE POEZIJA PODATAKA /jer ona nema za cilj da samo beleži zbivanja, da prepisuje svet u svoju poetsku memoriju/, već deluje na svet svojom moćnom rečju, čime ga ISTINIZIRA.
     Fizizam nije ni bit poezija, jer za razliku od nje ona ne ostaje u okviru građansko-pacifističkih kretanja.
     Fizizam nije nadrealizam. Odnos nadrealizma i fizističke poezije je odnos između "prošlog" i "danas", odnos "otuđeno-promašenog" i "jestestveno-delajućeg".
     Nadrealisti puštaju da iracionalno, intuitivno i podsvesno govori kroz njih i tako postaju mehanizmi, poluge, predmeti, hodnici za probijanje nadpsihičkog i podpsihičkog u svet realnosti, u život. Fizistička poezija nije i ne želi da bude saobraćajno sredstvo, aparat, kompjuter za prevođenje iracionalnog, intuitivnog i podsvesnog na jezik realnosti. Dosta je poezije psihoanalitičkih arhetipskih pesnika! Fizisti uzimaju iracionalnost, nagone, podsvest kao jedan od svojih predmeta pevanja; iracionalni i racionalni su naši stavovi, prema svetu, a svet je onakav kakav jeste - ravnodušan na svekoliki duhovni košmar čoveka. Fizisti nisu pasivni, oni nisu sluge podsvesnom, oni su ti koji su gospodari, oni su ti koji prekrajaju, kombinuju, variraju, permutuju, spajaju, razdvajaju, opisuju, prevazilaze, kastriraju, produbljuju, produhovljuju, oni su ti koji se iracionalnošću koriste kao aparatom za brijanje, kao hemijskom olovkom, kao ciglom i cementom, kao rupom za isticanje surutke "neprobojnih" metafizičkih principa.
     Ni singalizam kao "avangardni" pokret koji "radikalno raskida tradicijom" fizisti ne smatraju doslovno poetskim pokretom. Dok je u signalizmu osamostaljeno i predimenzionirano značenje slova, znaka, fizistički jezik je jezik sastavljen od REČI povezanih u nedeljivo tkivo pesme. Fizistički jezik je jezik predmeta koji se nižu kao u dečjoj slagalici, gradeći sliku istine jedne epohe, jednog veličanstvenog SADA. Predmeti se mogu nizati na prvi pogled slučajno, ali i tada je taj niz posledica svesnog pesničkog čina, izraza opšteg haosa svojstvenog svetu.
     Fizizam priznaje predmet za jezičku osnovu poezije, predmet shvaćen u najširem smislu kao svaka postojeća, jestestvena, materijalna i duhovna stvar, pojava, jestestvena, materijalna i duhovna stvar, pojava, događaj, delo. Dakle, pojam predmeta se ne odnosi samo na materijalne predmete (materija = prostor = vreme) već i na sva duhovna iskustva, znanja, ideje, moći, osećaje. Fizizam tretira predmete dvojako: kao mikro i kao makro svet istovremeno, kao simbole i kao posebne, sobom određene vrednosti. Poetski cilj opravdava poetska sredstva. Sve se može koristiti, svaki predmet je poetski predmet. Nema a priori poetskih ili nepoetskih predmeta.


3.

     Fizistička estetika je SVRHOVITA estetika. Svrhovita estetika je funkcionalna estetika - njen osnovni kriterijum je istina, i neposredno vezano za nju, uticaj na čitaoca. Ako se čitalac nađe pogođen pesmom, ako u njoj nađe istinu, pesma je dobra. Ako ne nađe ništa - sam čitalac treba da se menja! Svrhovita estetika je slična procesu mentalne hemije. Pesnički um /rastvor/ strukturalizuje elemente /činjenice/, pa otuda proces kristalizacije /pesme/ teče kontrolisanim tokom u željenom pravcu /dejstvo: razumsko, voljno i afektivno na čitaoca/.
     Svrhovita estetika je fluidna, estetika koja se prilagođava reljefu, sadržajima i oblicima stvarnosti. Svrhovita estetika je estetika prividne nahajnosti, razbarušenosti, surove nežnosti, nezgrapne finoće, estetika leporužnog i ružnolepog kao saglasja a ne suprotnosti.
I zato fizizam SVRHOVITOM ESTETIKOM za pravo načelo ističe PREDMETNU ISTINU kojoj su podređene kategorije lepog i ružnog.


4.

     Svrha fizističkog dela je umanjenje razlike između poezije i života, i to na jedino pravi i mogući način POMERANjEM GRANICA DOŽIVLjAJNOSTI SVETA. Poetski preoblikovati život ili pesmom osmisliti egzistenciju na fizistički način, ne znači samo okrenuti doživljavljanje i namenu stvari naglavačke, to ne znači prosto koristiti kafane kao muzeje, cipele kao vajarsko sredstvo, to ne znači danju spavati, noću budnovati. Fizistički je pronaći nove ciljeve za stare prostore, nove namene za stara sredstva, stara sredstva za nove prostore, nova tumačenja starih konvencija, pronaći, umnožiti i razložiti, sve to u cilju osmišljavanja humanijih i iskrenijih sadržaja života. Voditi život van šema utvrđenih malograđanskom logikom. Svaki poetski i životni čin fizista vrši iz određenih osmišljenih, unutrašnjih razloga, a ne automatski ili po rokovnicima i lošim navikama, ne pod prinudom malograđanskog mita  o Redu i Sreći. Zato fizizam izjednačuje:
     POEZIJA = ŽIVOT = STVARNOST = ISTINA
     Fizistička poezija je poezija VELIKE SINTEZE. Ona koristi sve a ostaje svoja, odnoseći se večno na danas, uvek na danas, tražeći i nalazeći u tom danas večnost. Fizizam definiše ovo postojanje, ovu stvarnost, kao mesto bivstvovanja. Fizističko pevanje je vraćanje jednostavnosti: biti razumljiv, govoriti o složenom jednostavno.
     Fizizam uspostavlja svoj odnos prema predmetima pesama, odnos koji ide od samrtne ozbiljnosti do samrtne ironije, od očaja do zavitlavanja, od tragike do humora, isto onako kako se to dešava u životu. Kroz fizistu se prelama iskustvo stvarnosti, on je katalizator koji daje smisao i svrhu i pevanju i stvarnosti.
     Dakle, FIZIZAM je kompleksan poetski sistem u razvoju koji u svoju strukturu može integrisati beskraj elemenata iz brojnih oblasti kulture uopšte. On je OTVORENO DELO koje prihvata i naučne metode pri pisanju pesme /merenje, brojanje, anketa, intervju/, pri čemu je konačan cilj formiranje umetničkih, manufakturnih radionica u kojima se živi umetnost i umetnizuje život.

     Na kraju , fizizam čine tri celine:
     1. FIZISTIČKI AKTIVIZAM (Borba protiv svetske malograđanštine i atomskog rata, kao i ujedinjavanje poezije, života, stvarnosti i istine).
     2. ESTETIKA FIZIZMA (SVRHOVITA)
     3. ISTINOLOGIJA FIZIZMA (Karakteriše je traženje istine svim dostupnim sredstvima i načinima).
Fizizam stoji pred nama kao veliki izazov, kao pećina ili nova planeta koje tek treba istražiti, ispitati, obraditi i naseliti pesmama.

Autori:

Stevan Bošnjak,Goran Stanković,Zoran Pešić Sigma

(Objavljeno u Nišu u listu "Zbivanja" 29. januara 1982. godine)

Zoran Pešić Sigma, Goran Stanković i Stevan Bošnjak